Mahmutćehajić: Zašto sam se razišao s Alijom Izetbegovićem

„Moj politički razlaz sa Izetbegovićem, čovjekom s kojim sam prijatelj odavno, koji mi je bio drag i gost u mojoj kući i sagovornik, bio je na tome, znate. Na tome bih se razišao sa vlastitim ocem, a ne vođom. I nikada, zapamtite, nikada ružnu riječ izvan definiranja političkih stavova.“

Mahmutćehajić ne krije – razlaz je uslijedio kada je, kako kaže, Izetbegović „pristao da bude muslimanski vođa“:

„To je za muslimane i za Bošnjake katastrofalno. Znate, time je on institucionalni položaj – čovjek izabran kao predsjednik Predsjedništva, predsjednik jedne stranke – sebi dopustio da postane vođa muslimana.“

Na pitanje da li mu je tada direktno postavio pitanje – zašto pristaje na ulogu plemenskog vođe, Mahmutćehajić odgovara:

„Gledajte, mi smo razgovarali o svim pitanjima. Možda se o tom očaju, nasilju, silovanjima, ubijanju, genocidu, progonu, u jednom je trenutku činilo, trebalo bi to što prije završiti ako je to moguće, pa i žrtvovati što treba žrtvovati. Gledajte, ja sam to smatrao pogreškom.“

Za akademika, brz završetak rata ne može biti izgovor za odricanje od principa:

„Završiti rat, uspostaviti bilo kakav mir – sve je to u redu, znate – ali ne možete, nemate pravo prodati sebe i taj narod za to što vi mislite.“

Govoreći o Dejtonskom sporazumu, Mahmutćehajić jasno ističe: Izetbegović nije imao legitimitet da prizna Republiku Srpsku.

„Izetbegović nije bio pozvan, osim kao pojedinac, da potpiše Dejtonski sporazum koji priznaje Republiku Srpsku. Znači, koje nema povijesnih osnovnosti. Naravno, Srbi u Bosni su isto toliko važni za Bosnu kao bilo ko drugi, ali ja bih rekao: ‘Molim vas, ako ja to moram potpisati – ja to neću potpisati.’“

U kritici SDA Mahmutćehajić ide i dalje, optužujući tu stranku da se pretvorila u ono protiv čega je na početku nastajala.

„Stranka demokratske akcije u svom nastajanju – dragulj u bosanskoj povijesti – vrlo brzo je transformisana u mehanizam za održavanje grupe ljudi na vlasti, koji su iz svoje perspektive izgubili tu ključnu ulogu.“

Podsjeća i na riječi prijatelja, japanskog istraživača:

„On je rekao: ‘Znate, ključni moj zaključak – vi nemate nijednu demokratsku stranku.’ I doista, sve te stranke su stranke ličnosti. Ne u jednoj od njih se ne vodi unutra rasprava, preispitivanje stava, orijentacije. Bez toga ne možete ništa.“