Samo jedna zemlja na svijetu može sama prehraniti svoje stanovništvo

U analizi koja je obuhvatila 186 zemalja, naučnici su istražili koliko se svaka od njih može osloniti isključivo na vlastitu poljoprivrednu i prehrambenu proizvodnju, bez potrebe za uvozom. Kriteriji su obuhvatili sedam osnovnih grupa namirnica: voće, povrće, mliječne proizvode, ribu, meso, biljne proteine i škrobne osnovne namirnice.

Guyana prva, Kina i Vijetnam odmah iza

Prema rezultatima studije, jedino Guyana, mala država na sjeveru Južne Amerike, zadovoljava kriterije u svih sedam kategorija. Kina i Vijetnam slijede na drugom i trećem mjestu, uspjevši pokriti potrebe svoje populacije u šest od sedam prehrambenih kategorija.

Na suprotnom kraju ljestvice, šest država (među njima Afganistan, UAE, Irak, Macau, Katar i Jemen) ne uspijevaju zadovoljiti ni jednu kategoriju.

Samo 1 od 7 zemalja samodostatno u većini kategorija

Prosječno, samo jedna od sedam analiziranih zemalja može zadovoljiti potrebe svog stanovništva u barem pet prehrambenih kategorija. Značajne razlike primijećene su posebno kod mliječnih proizvoda i mesa – evropske države često imaju višak, dok afričke države, poput DR Konga, zadovoljavaju tek 15% vlastitih potreba za mesom.

Zabrinjavajući su i podaci za biljne proteine (iz mahunarki, orašastih plodova i sjemenki), gdje manje od polovine država uspijeva pokriti domaće potrebe. Samo četvrtina zemalja uzgaja dovoljno povrća za vlastitu populaciju.

Primjerice, Njemačka je samodostatna u samo tri kategorije: mesu, mliječnim proizvodima i škrobnim namirnicama poput krompira i žitarica.

Globalni lanac ishrane ključan – ali i rizičan

Jonas Stehl, doktorand na Univerzitetu u Göttingenu i vodeći autor studije, naglasio je da su međunarodna trgovina i prekogranična saradnja ključni za sigurnu i održivu ishranu.

"Međunarodna ovisnost o pojedinačnim izvoznicima može učiniti zemlje ranjivima," izjavio je Stehl. “Ali i nizak stepen samodostatnosti ne mora nužno biti negativan – često postoje opravdani razlozi, poput nepovoljne klime, lošeg tla ili nestabilnih temperatura.”

Studija podsjeća da otpornost prehrambenih sistema ne zavisi isključivo od samodostatnosti, već i od raznolikosti izvora, stabilnosti međunarodnih odnosa i klimatske održivosti. U svijetu u kojem globalne krize, klimatske promjene i politička nesigurnost postaju sve češće, sigurnost hrane postaje pitanje strateške važnosti..